Naučena bespomoćnost i depresija savremeni oblici mentalnih poremećaja 

Naučena bespomoćnost i depresija savremeni oblici mentalnih poremećaja 

Na tribini „Mentalno zdravlje kao ljudsko pravo“ u organizaciji FLPP, profesor Žarko Trebješanin istakao je da su odavno poznate i u školi se izučavaju neuroze, fobije, opsesivni sistemi ali da danas, u skladu sa vremenom i društvom, imamo i drugačije, potpuno nove oblike mentalnih poremećaja.

Kao prvi od njih izdvojio je – naučenu bespomoćnost.

– To je pojava da ljudi kada se nađu u situaciji u kojoj trpe neprijatnosti i kada su u nemogućnosti da to kontrolišu oni se na to postepeno navikavaju i kod njih nastupa potpuna apatija i osećanje bespomoćnosti. Čovek prosto nauči „da ne može da izmeni nešto” i onda se jednostavno miri i postaje pasivan jer mu se čini da ne može ni da upravlja svojim životom ali ni da pobegne od te situacije, istako je on, napomenuvši da čak i kada se „prepreka” ukloni ta osoba i dalje ne reaguje jer je navikla da ne radi ništa.

– To je patološka nemoć, koja mora da se „ispravi” terapijom, naglasio je Trebješanin.

Na opasku o ovom mentalnom poremećaju nadovezao se iz ugla političke prakse Pavle Grbović po kojem baš na naučenu bespomoćnost računa vladajuća SNS.

– Oni potkupljuju građane socijalnim merama. Tako su naši ljudi „naučeni” da im pripada samo ono što im država da i to onoliko koliko je neko odredio, smatra Grbović.

Po Trebješaninu je i usamljenost bolest modernog doba.

– U SAD svaki peti čovek daans boluje od nje. I to „vuče” sa sobom ozbiljne probleme jer smo mi „dizajnirani” kao društvena bića i imamo primarnu socijalnost. Ako je čovek usamljen i izolovan, to strahovito teško podnosi i takvo stanje narušava čak i fizičko zdravlje ljudi. Kontak sa drugim osobama je za čoveka od životog značaja, ne samo za njegov kvalitet već i za samu dužinu, naglasio je Žarko Trebješanin.

Profesor Čedomir Čupić podsetio je na učenje Epiketa, antičkog filozofa, stoika koji je pravio veliku razliku između samoće (dobrovoljna) i osamljenosti (društveno nametnuta).

Takođe, Trebješanin je od i depresiju naveo kao veliku bolest modrenog doba, jer „porizvodi”: bezvoljnost, osećaj krajnje besmislenosti, gubitak svake volje, želje i motivisanosti, energije…

– Po tome koliko štete nanosi zdravlju i smrtnosti danas je u savremenom svetu depresija bolest broj dva a po nekim lekarima uskoro će „izbiti” na prvo mesto, upozorio je Žarko Trebješanin.

On je naglasio da kod nas o njoj još uvek nema preciznih podataka ali postoji procena zdravstvenih radnika da trenutno u Srbiji 400.000 boluje od nekog oblika depresije.